PET NULA

Uma je učenica osmog razreda. Još važnije od toga, Uma je maštovita i senzibilna djevojčica s brojnim interesima. Najviše od svega voli gledati filmove i slušati glazbu, naročito one bendove za koje nitko u njezinom razredu nije čuo.

Međutim, Uma ne voli školu. Prije svakog testa iz matematike dobije temperaturu. Kad se Umini izostanci s nastave zaredaju, to izazove vršnjački incident, a samim time i lavinu oprečnih reakcija njezinih kolega iz razreda. Neki njezino ponašanje osuđuju kao nepravedno ili čak razmaženo, drugi smatraju da svatko ima pravo nedolaska u školu. Ipak, gotovo nitko od Uminih vršnjaka ni ne sluti da je njezin strah od neuspjeha u međuvremenu prerastao u napade panike.

Polazeći od fenomena tzv. hiperinflacije odlikaša, autorski projekt Pet nula u središte radnje postavlja grupicu osmoškolaca suočenih s problemom skorog upisa u srednju školu. Ova skupina mladih individualaca na različite se načine nosi s izazovima škole i odrastanja te pritiscima okoline. Predstava Pet nula kroz njihove priče preispituje psihološke, pa i zdravstvene posljedice koje zahtjevi za izvrsnošću ostavljaju na identitetima djece. Stavljajući naglasak i na socijalnu pozadinu te obiteljske odnose likova, predstava se bavi i temom pobuđivanja natjecateljskog poriva, konstantnog doživljaja nepravde i nejednakosti koje učenici osjećaju u borbi za što boljim ocjenama, ali i pretjeranog utjecaja roditelja na njihov uspjeh. 

U suočavanju s navedenim problemima čiji teret osjećaju svi uključeni – roditelji, nastavnici i djeca – čini se ključnim postaviti prava pitanja radije nego nuditi odgovore isključivo iz vlastite perspektive. Neka od tih pitanja su: pristanemo li na 5.0 kao valutu uspjeha, znači li to da su i sve ostale vrijednosti mjerljive? Što je sa svom onom djecom koja iskaču iz matrice vrednovanja školskog sustava? I naposljetku, je li u suvremenom razredu, kao malom uzorku budućeg društva, moguće pomiriti naizgled nepomirljivo: goruću individualnost i duh zajedništva?

Dora Golub i Dario Harjaček