Gledajte srcem…

Cijeli svijet zrcali se u Balogovoj prozi i poeziji. Ali taj svijet uvijek je izokrenut naopačke, naglavačke, s kraja prema početku, iznutra prema van, straga prema naprijed i nikada naizgled nije logičan. Balog se igra i čini se da vješto improvizira.

Ne dajte se zavarati jer Balog uvijek govori stvari duboke, iskrene, ispunjene ljubavlju i tugom.
Zbirka kratkih priča Ja magarac istovremeno je poigravanje s formom priče i njezinim razumijevanjem, ali i jezično stilska igra.

No, Balog nikada ne govori samo da bi uživao u vještini govorenja, slaganja slike i sroka…

Rastreseni profesor, bauk, sjena, hunjavica te dječak i djevojčica krenuli su u potragu za pričom. Oni je žele kušati, izmjeriti, popraviti, promijeniti, ali priča im se opire i kao svaka prava priča vuče ih za nos, mijenja ih, poigrava se njima. Dok jure na kotormotaču ili hodaju na rukama u potrazi za sebi sličnima, uče povijest ili nose jedni druge na leđima, likovi Balogovih priča u stalnoj su jurnjavi poput djece što trče, vrište, smiju se i love kratkoću školskog odmora između dva sata povijesti i hrvatskog…

Ovaj koloplet sastavljen od detalja postaje cjelina tek kada se pogleda srcem, a ne samo očima. Mozaik je to istkan pokretom, slikom, riječju, stihom, mirisom, slutnjom, smijehom, tugom i svime onime čega se još dosjeti dobronamjeran gledatelj.

(Nives Madunić Barišić)