Osjećaji su izrazito važan dio našeg života i jedan od bitnih medija komunikacije s okolinom. Kad dijete doživi neke osjećaje, pozitivne ili negativne, najvažnije je da ih može osvijestiti i slobodno izraziti. A o tome se još uvijek vrlo malo uči i zna. Iako su djeca po prirodi vrlo otvorena prema svojim psihičkim sadržajima, u današnjem stresnom vremenu ona su sve češće sklona potiskivanju misli i osjećaja.

Glumci će na sceni kroz maštovitu i zabavnu igru osvještavati bit i energiju osnovnih emocija, njihove karaktere i intenzitete, te načine ponašanja i izražavanja svake od tih emocija u interakciji s obitelji, prijateljima, u vrtiću ili školi.

Kroz predstavu djeca će učiti kako prepoznati vlastite osjećaje i kako ih mogu kroz razgovor i igru izraziti bez straha, odnosno kako mogu njihovu energiju pretvarati u “pogonsko gorivo” za maštovitost i kreativnost.

Osvještavanjem povezanosti psihičkog i tjelesnog ona će skenirati uzroke tegoba zbog progutanih osjećaja, te nastojati otkloniti njihove posljedice – osjećaj napuštenosti, neprihvaćanja i samoće.

(Ivica Boban)