KAMENI SVATOVI

Neobičan izgled stijena na zapadnom rubu Medvednice iznad sela Jablanovac poslužio je kao nadahnuće za narodnu predaju po kojoj je majka sina i njegovu buduću ženu kletvom okamenila kako bi spriječila njihovu svadbu.

Ovu legendu ovjekovječio je August Šenoa (Vijenac, 1869.) u dvodijelnoj povjestici u kojoj snažno progovara o posljedicama čina osobe zarobljene vlastitim predrasudama, koja očekuje da sve bude točno onako kako ona želi. Ne želeći ni malo odstupiti od svojih htijenja gubi sve i ostaje sama.

Prvi dio sadrži objavu ljubavi, drugi okamenjivanje, a u predstavi je sve zajedno stavljeno u okvir teatra u teatru. Tako u predstavi upoznajemo glumačku družinu koja postavlja Šenoine Kamene svatove. Glumci tijekom probe odlučuju napraviti improvizaciju temeljenu na samoj povjestici. Majka i otac umjesto u mlinu žive u Zagrebu, a njihov sin vodi mlin u Susedgradu. U tom mu poslu pomaže predradnik Milan. U mlinu se zaposlila siromašna Janja, koja živi u trošnoj kućici sa slijepim ocem. Mlinarica pak, koja svoju otmjenost dokazuje korištenjem njemačkoga jezika, svomu sinu bira djevojku Agatu, koja nije uglađena, ali je iz imućne obitelji iz Jurjevske ulice. Sve odlazi ukrivo kad se Branimir, mladi nasljednik mlina, zaljubi u Janju, a Agata u Branimirova prijatelja Teodora. Na kraju se glumci vraćaju povjestici prikazujući okamenjivanje i mlinaričinu samoću.

Predstava ostavlja otvoreno pitanje jesu li oni okamenjeni ili su nastavili život u kojem mlinarica više ne može sudjelovati jer ih je udaljila od sebe.

Frana Marija Vranković