Sjedite u gledalištu, svjetla se polako gase, otvara se zastor i – predstava počinje. Ispred vas, na pozornici, nastaje jedan sasvim novi svijet, koji može biti jako sličan onome koji poznajemo, ili pak potpuno drugačiji. U mraku gledališta imate osjećaj kao da ste kroz ključanicu zavirili u nečiji stan, i tad se događa kazališna čarolija – sjedeći u mraku gledališta, zaboravite da ste u kazalištu. Ono što se događa na pozornici postaje stvarnost. Ipak, jeste li se ikad zapitali: Što je sve potrebno da nastane jedna kazališna predstava? Na to pitanje odgovore smo našli u slikovnici Ivice Ivanca Najljepši posao na svijetu, koja nam je poslužila kao predložak za predstavu. Putujući kroz kazališne hodnike na kojima se lako izgubiti kao u labirintu, Ivanac nas upoznaje sa svima onima koje inače ne vidite na pozornici, a bez kojih kazališna predstava ne bi mogla nastati – redateljem, piscem, kostimografom, scenografom, rekviziterima, krojačicama, scenskim radnicima… Usprkos svim nedaćama s kojima se susretnu tijekom pustolovina kakva je nastanak jedne kazališne predstave (a u kazalištu nije sve uvijek tako čarobno kao što se čini), svaki od njih potvrdit će vam da je baš njihov posao – najljepši posao na svijetu. Zašto? Jer je kazalište – u svojoj suštini – igra. Igra u kojoj stvaramo i gradimo nove svjetove, igra u kojoj možemo mijenjati i izmišljati pravila, u kojoj se možemo pretvoriti u bilo što ili bilo koga.