Inovativno čitanje dječjeg klasika „Tri praščića“ Kazališne družine Pinklec u prvi plan stavlja univerzalne vrijednosti – prijateljstvo, marljivost i zauzimanje za svakog pojedinca, makar on bio i vuk.

Inscenaciju Kazališne družine Pinklec „Vuka se ne bojim ja“ stoga pratimo iz rakursa Ostarjelog vuka, koji se u svojstvu pripovjedača prisjeća uzbudljivih mladenačkih dana kada mu je glavna preokupacija bila proždrijeti svakog tko mu se nađe na putu. Njegovo pripovijedanje tako postaje okvir za uzbudljivo epiziranje zgoda i nezgoda njegove mladenačke vučje prilike.

Kada trojicu praščića Ciglu, Dasku i Slamu majka pošalje u svijet da sagrade vlastite domove, oni se nađu u šumi u kojoj vreba opasni vuk. Kuće koje braća grade postaju simbol njihovog razvoja. Kada najstariji od njih, Cigla, svoju želju za igrom stavi u drugi

plan kako bi sagradio siguran dom, prenosisnažnu pouku da u životu ne smijemo biti lijeni i olako uzimati stvari. Dok je imaginarni svijet praščića poput dječjeg, vuk postaje metafora za sve ono strašno što nas čeka u životu, probleme koji nas muče, prepreke koje moramo savladati, zadaće koje moramo ispuniti.

Vuka su, na pragu njegove zrelosti u „priči u priči“, a u nastojanju da spase živote praščići i sami nečem poučili – „Nema nauke bez muke, ni kuće bez žuljave ruke.“ Upravo su praščići ti, koji, nakon svih peripetija savjetuju mladog i „opasnog“ vuka kako da doskoči svojoj gladi – da postane gitarist u bendu „Kod staroga hrasta“.

Dinamično ispreplitanje narativnih i igranih prizora, elementi slapstick komedije, karikaturna gluma i songovi popraćeni svirkom akustične gitare ostarjelog vuka pripovjedača, sve to doprinosi atraktivnom sadržaju ove kazališne inscenacije čiji jezik je blizak i intrigantan vrtićkom i osnovnoškolskom uzrastu.